Postoje žene koje svakoga jutra ustanu iz kreveta sa osmijehom na licu, skuhaju kafu, obave sve svoje obaveze, odgovore svima da su dobro i nastave dalje kao da se ništa strašno nije dogodilo, dok u sebi vode bitku koju niko oko njih ne može ni zamisliti, jer postoje boli koje čovjek ne pokazuje glasno, nego ih nosi duboko u sebi, tamo gdje niko ne vidi koliko je srce umorno od razočaranja, izdaje i osjećaja da je dalo sve pogrešnoj osobi.

Najteže je ženama koje su voljele iskreno.

Ženama koje nisu znale da vole napola.
Koje su vjerovale u zajednički život, u poštovanje, u odanost i u onu ljubav zbog koje čovjek osjeća mir kada zna da nekoga ima pored sebe.

Takve žene ne ulaze u odnose da bi se igrale osjećajima.
One ne traže savršenstvo.
Ne traže bogatstvo.
Ne traže čuda.

Njima je često dovoljno samo da budu voljene iskreno, da osjete sigurnost i da znaju da je osoba kojoj daju svoje srce neko ko ih neće izdati onda kada se najmanje nadaju.

Ali život nekada bude okrutan upravo prema onima koji najviše vole.

Jer postoje žene koje su godinama davale sve od sebe da spasu odnos koji se polako raspadao, dok je druga strana postajala sve hladnija, udaljenija i ravnodušnija prema suzama koje su ostajale iza zatvorenih vrata.

Postoje žene koje su hiljadu puta prešutjele ono što ih boli samo da ne bi izazvale svađu.
Žene koje su opravdavale muškarca čak i onda kada su svi oko njih jasno vidjeli da one više nisu sretne.
Žene koje su noćima plakale u tišini, a ujutro ustajale kao da se ništa nije dogodilo, jer nisu željele da iko vidi koliko su zapravo slomljene.

I upravo takve žene najčešće budu izdane.

Ne zato što nisu vrijedile.
Ne zato što nisu bile dovoljno lijepe, dobre ili pažljive.
Nego zato što su svoje srce dale ljudima koji nisu znali da cijene ono što imaju pored sebe.

Nijedna žena koja je voljela iskreno ne zaslužuje da se pita gdje je pogriješila samo zato što ju je neko izdao.

A ipak, upravo to se dešava poslije prevare i ostavljanja.

Žena počne da preispituje sebe.
Svoj izgled.
Svoje riječi.
Svoje ponašanje.
Počne razmišljati da li je možda trebala biti drugačija, tiša, ljepša, bolja, zanimljivija, nježnija ili manje emotivna.

I upravo je to ono što najviše boli.

Nije najgora sama prevara.
Nije najgori ni odlazak.

Najgore je kada žena zbog pogrešne osobe počne sumnjati u svoju vrijednost.

Kada počne misliti da nije bila dovoljna.

A istina je često potpuno drugačija.

Neke žene su bile previše dobre za ljude koji nisu znali šta znači imati nekoga ko ostaje uz tebe i onda kada ti je najteže.

Danas je lako pronaći nekoga za prolaznu pažnju, ali je rijetkost pronaći ženu koja voli odano, koja se bori za odnos, koja ne okreće leđa čim naiđu problemi i koja je spremna da zajedno sa nekim gradi život.

Takve žene nisu slabe.
Naprotiv.

One su često najjače osobe koje ćete upoznati.

Jer treba mnogo snage da neko ostane dobar poslije svih razočaranja kroz koja je prošao.

Treba mnogo snage da žena i dalje vjeruje u ljubav nakon što ju je neko kome je vjerovala najviše povrijedio.

I zato mnoge žene poslije izdaje postanu drugačije.

Tiše.
Opreznije.
Povuku se od ljudi.
Manje pričaju o sebi.
Manje vjeruju riječima.

Počnu analizirati svaki pogled, svaku poruku i svako obećanje, jer kada jednom doživiš da te povrijedi osoba kojoj si vjerovao više nego sebi, onda više nikada ne gledaš na ljubav istim očima.

Postoje žene koje poslije raskida ne pate samo zbog muškarca koji je otišao.

One pate zbog svega što su zamišljale da će jednog dana imati zajedno.
Zbog planova koji su nestali.
Zbog budućnosti koja se raspala.
Zbog osjećaja da su godine života uložile u nešto što se na kraju pretvorilo u bol.

I nema ništa gore od toga kada žena shvati da je čuvala odnos koji je druga osoba odavno prestala čuvati.

Mnoge žene ostaju predugo tamo gdje više nisu voljene.

Ostaju jer vjeruju da će se stvari promijeniti.
Jer pamte kakav je neko nekada bio.
Jer se nadaju da će se vratiti stara ljubav, stari osjećaji i stara bliskost.

Ali neke osobe se ne promijene, bez obzira koliko ih voljeli.

I to je istina koju mnoge žene prihvate tek onda kada već budu potpuno emotivno iscrpljene.

Najtužnije su one žene koje su morale same liječiti rane koje im je napravila osoba koju su najviše voljele.

One koje su morale same skupljati dijelove svog srca dok je druga strana nastavila dalje kao da se ništa nije dogodilo.

Ipak, upravo takve žene jednog dana postanu nevjerovatno jake.

Jer bol promijeni čovjeka.

Nauči ga kome više ne smije vjerovati olako.
Nauči ga koliko vrijedi njegov mir.
Nauči ga da ljubav bez poštovanja nije ljubav, nego samo navika puna patnje.

Dođe trenutak kada žena koja je bila prevarena konačno prestane čekati izvinjenje koje vjerovatno nikada neće dobiti.

Prestane čekati poruku.
Prestane se nadati da će se neko promijeniti.
Prestane tražiti svoju vrijednost u osobi koja je nije znala cijeniti.

I upravo tada počinje njeno pravo ozdravljenje.

Polako vraća sebe sebi.

Počne ponovo uživati u sitnicama.
U muzici.
U mirnim večerima.
U razgovorima sa ljudima koji joj ne stvaraju nemir.
Počne se gledati drugačijim očima i shvatati da nije problem u njoj, nego u tome što je predugo pokušavala spasiti ljude koji nisu željeli spasiti ni sami sebe.

Jednog dana žena koja je plakala zbog pogrešne osobe shvatiće koliko je zapravo bila jaka sve vrijeme.

Shvatiće da je preživjela dane kada nije mislila da će moći ustati iz kreveta.
Da je preživjela noći kada je mislila da joj se srce raspada.
Da je preživjela razočaranja zbog kojih je izgubila vjeru u ljude.

I upravo tada više neće biti ista žena.

Biće mudrija.
Mirnija.
Dostojanstvenija.

Više neće moliti nikoga da ostane u njenom životu.

Jer žena koja jednom nauči koliko vrijedi nikada više neće pristajati na ljubav koja je tjera da plače više nego da se smije.

I koliko god danas mislile da vas je bol uništila, jednog dana ćete shvatiti da vas je možda upravo ta bol spasila od života sa pogrešnim čovjekom.

Možda vas je spasila od godina tuge, poniženja i usamljenosti pored nekoga ko vas nikada ne bi znao voljeti onako kako zaslužujete.

Neke ljubavi ne dođu da traju.
Dođu da nas nauče lekcijama koje nikada ne bismo naučili drugačije.

Dođu da nas probude.
Da nas natjeraju da konačno prestanemo trčati za ljudima koji nas uzimaju zdravo za gotovo.
Da nas nauče da nikada više ne smijemo izgubiti sebe pokušavajući zadržati nekoga ko nije znao našu vrijednost.

I zato, ako si danas jedna od onih žena koja je prevarena, ostavljena ili slomljena, zapamti nešto veoma važno:

Tvoja vrijednost nikada neće zavisiti od toga kako te je neko tretirao.

Ne određuje tvoju vrijednost nečija izdaja.
Ne određuje tvoju vrijednost to što je neko otišao.
Ne određuje tvoju vrijednost to što neko nije znao da čuva tvoje srce.

Ti i dalje vrijediš jednako.
Možda čak i više nego prije, jer sada nosiš iskustvo koje te naučilo koliko je važno sačuvati sebe.

I jednog dana, kada ova bol postane samo daleko sjećanje, pogledaćeš iza sebe i shvatiti da nisi izgubila sebe zato što nisi bila dovoljno dobra, nego zato što si previše ljubavi davala ljudima koji nisu znali šta znači imati iskrenu ženu pored sebe.