Čovjek ponekad provede veliki dio života između dva vremena u kojima zapravo ne može živjeti – prošlosti koja je završena i budućnosti koja još nije stigla. Dok se mislima vraća onome što je bilo, ponovo proživljava stare povrede, razočaranja, izdaje, pogrešne odluke i trenutke koje više nikako ne može promijeniti, a kada konačno podigne pogled prema naprijed, počinje zamišljati sve ono što bi moglo krenuti loše. Tako sadašnjost, jedino vrijeme koje zaista imamo, prolazi gotovo neprimijećeno.

Dvije stvari posebno lako mogu ukrasti čovjeku mir: sjećanje na bolnu prošlost i strah od loše budućnosti.

Jedno nas vuče nazad.

Drugo nam ne dozvoljava da krenemo naprijed.

A između njih ostaje život koji upravo sada prolazi.

PROŠLOST NE MOŽEŠ PROMIJENITI, ALI MOŽEŠ PROMIJENITI NJENU MOĆ NAD SOBOM

Svako od nas ima nešto čega se nerado sjeća.

Neko pamti ljubav koja ga je slomila. Neko prijateljstvo koje se završilo izdajom. Neko riječi koje mu je bliska osoba izgovorila u trenutku kada su mu najmanje bile potrebne. Neko žali zbog odluke koju bi danas donio potpuno drugačije.

Problem nije u tome što se sjećamo.

Sjećanja su dio nas.

Problem nastaje kada svakog novog dana iznova plaćamo cijenu nečega što se dogodilo prije mnogo mjeseci ili godina.

Možda vas je neko jednom izdao.

To je bila njegova odluka.

Ali ako zbog te izdaje godinama ne vjerujete nikome, onda jedan stari događaj nastavlja određivati vašu budućnost.

Možda ste jednom pogriješili.

Ali greška nije doživotna presuda.

Osoba koja ste bili tada nije ista osoba koja danas zna ono što je naučila upravo zbog te greške.

NE MOŽEŠ PROMIJENITI JUČE

Jedna od najtežih stvari koje moramo prihvatiti jeste da postoje situacije koje više nikada nećemo moći popraviti.

Nećemo dobiti priliku da drugačije odgovorimo.

Nećemo vratiti određeni trenutak.

Možda nikada nećemo dobiti izvinjenje koje smo zaslužili.

Možda osoba koja nas je povrijedila nikada neće priznati šta je uradila.

I upravo tu čovjek mora napraviti izbor.

Može provesti godine čekajući da prošlost konačno postane pravedna ili može odlučiti da mu tuđa nepravda više neće određivati svaki naredni dan.

Otpustiti prošlost ne znači reći da ono što se dogodilo nije bilo važno.

Ne znači opravdati osobu koja vas je povrijedila.

Ne znači zaboraviti.

To znači prestati svakoga dana otvarati istu ranu samo da biste provjerili da li još uvijek boli.

NE NOSI STARE RANE U NOVE ODNOSE

Posebno je teško kada bol iz prošlosti počnemo prenositi na ljude koji nam ništa nisu učinili.

Ako vas je jedan partner prevario, možete početi sumnjati u svakog narednog.

Ako vas je prijatelj izdao, možete prestati vjerovati novim ljudima.

Ako vam je neko obećavao mnogo, a nije održao riječ, možete početi vjerovati da su sva obećanja laž.

Tako pokušavamo zaštititi sebe.

Ali ponekad zaštita postane zatvor.

Zbog osobe koja je otišla ne dozvoljavamo novoj osobi da nam se približi.

Zbog jednog neuspjeha odbijamo novu priliku.

Zbog jednog razočaranja unaprijed očekujemo da će se svaka lijepa stvar završiti loše.

I tada prošlost pobjeđuje još jednom.

DRUGI KRADLJIVAC SREĆE JE STRAH OD BUDUĆNOSTI

Dok nas prošlost muči onim što se dogodilo, budućnost nas može plašiti onim što se možda nikada neće dogoditi.

„Šta ako izgubim posao?“

„Šta ako ostanem sam?“

„Šta ako ne uspijem?“

„Šta ako se nešto loše dogodi?“

Naš um ima nevjerovatnu sposobnost da napravi cijeli film od događaja koji još ne postoje.

Jedna mala neizvjesnost može postati deset mogućih katastrofa.

I onda počinjemo osjećati stvaran strah zbog zamišljene budućnosti.

Naravno da je normalno razmišljati unaprijed.

Planiranje je potrebno.

Oprez je koristan.

Ali postoji ogromna razlika između pripreme za budućnost i života u stalnom strahu od nje.

KOLIKO PUTA SI SE PLAŠIO NEČEGA ŠTO SE NIKADA NIJE DOGODILO?

Sjetite se svih noći kada niste mogli spavati jer ste zamišljali najgori mogući ishod.

Koliko se tih scenarija zaista ostvarilo?

Vjerovatno mnogo manje nego što ste tada očekivali.

A čak i kada se dogodilo nešto teško, često ste pronašli način da se nosite sa tim.

To je nešto što zaboravljamo kada se bojimo budućnosti.

Ne možemo znati šta dolazi, ali često potcjenjujemo vlastitu sposobnost da reagujemo kada nešto zaista dođe.

Ne morate danas riješiti problem koji možda neće postojati sutra.

ŽIVOT SE NE DOGAĐA JUČE NITI SUTRA

Najveća tragedija stalnog života između prošlosti i budućnosti jeste propuštanje sadašnjosti.

Možete sjediti pored osobe koju volite, a mislima biti u svađi koja se dogodila prije pet godina.

Možete imati lijep dan, a uništiti ga brigom o nečemu što bi se možda moglo dogoditi za šest mjeseci.

Možete ostvariti ono što ste nekada željeli, ali to uopšte ne primijetiti jer ste već počeli strahovati da ćete to izgubiti.

Sreća nije život bez problema.

Takav život ne postoji.

Sreća je sposobnost da prepoznamo dobro čak i onda kada znamo da ništa nije trajno i da budućnost ne možemo potpuno kontrolisati.

NE MORAŠ IMATI SVE ODGOVORE

Ljudi često vjeruju da će konačno biti mirni kada riješe sve probleme.

Kada budu imali dovoljno novca.

Kada pronađu pravu osobu.

Kada riješe posao.

Kada budu znali šta ih čeka.

Ali poslije jednog riješenog problema gotovo uvijek dolazi drugo pitanje.

Ako mir stalno odlažemo za dan kada će sve biti savršeno, možda ćemo ga čekati cijeli život.

Ponekad je dovoljno reći sebi:

„Ne znam šta će biti, ali riješiću ono što bude trebalo kada dođe.“

U toj rečenici postoji ogromna sloboda.

OPROSTI SEBI ŠTO TADA NISI ZNAO ONO ŠTO ZNAŠ DANAS

Ponekad nas više od tuđih postupaka progone vlastite greške.

„Zašto sam ostao?“

„Zašto sam vjerovao?“

„Zašto nisam ranije otišao?“

„Kako nisam vidio?“

Ali lako je biti mudar kada već znamo kraj priče.

Tada ste donosili odluke sa informacijama, iskustvom i emocijama koje ste imali u tom trenutku.

Danas znate više upravo zato što ste prošli kroz ono zbog čega sebe osuđujete.

Ne morate cijeli život kažnjavati staru verziju sebe.

Naučite lekciju.

Preuzmite odgovornost tamo gdje je potrebno.

Ispravite ono što možete.

A onda nastavite.

MIR DOLAZI KADA PRESTANEMO POKUŠAVATI KONTROLISATI SVE

Ne možete kontrolisati hoće li vas neko jednog dana razočarati.

Možete kontrolisati granice koje ćete postaviti.

Ne možete garantovati da ćete uvijek uspjeti.

Možete odlučiti da ćete pokušati.

Ne možete znati šta će vam život donijeti sljedeće godine.

Možete odlučiti kako ćete živjeti danas.

To je razlika između kontrole i odgovornosti.

Kada pokušavamo kontrolisati sve, živimo u strahu.

Kada preuzmemo odgovornost samo za ono na šta zaista možemo uticati, vraća se mir.

PUSTI ONO ŠTO JE BILO I NE BOJ SE ONOGA ŠTO JOŠ NIJE DOŠLO

Možda nikada nećete potpuno zaboraviti određene događaje.

I ne morate.

Neke stvari postaju dio naše priče.

Ali ne moraju postati naslov svakog narednog poglavlja.

Prošlost treba biti mjesto iz kojeg učimo, a ne mjesto u kojem živimo.

Budućnost treba biti prostor mogućnosti, a ne beskonačna lista katastrofa koje zamišljamo.

A sadašnjost?

Ona je život.

Ovaj razgovor.

Ovaj dan.

Ljudi koji su sada pored vas.

Sunce koje danas izlazi.

Prilika koju danas imate.

Mir koji možda upravo sada postoji, ali ga ne primjećujete jer razmišljate o juče ili sutra.

Dvije stvari mogu čovjeku ukrasti ogromnu količinu sreće: strah od onoga što bi se moglo dogoditi i neprestano vraćanje onome što se već dogodilo. Prošlost više ne možete promijeniti, a budućnost još ne možete znati. Ali današnji dan možete živjeti.

Zato ponesite lekcije iz prošlosti, ali ostavite bol tamo gdje pripada.

Pravite planove za budućnost, ali nemojte unaprijed živjeti njene probleme.

I kada uhvatite sebe između pitanja „zašto se to dogodilo?“ i „šta ako se nešto dogodi?“, pokušajte sebi postaviti mnogo važnije pitanje:

„Šta je dobro u mom životu upravo sada?“

Možda ćete tada shvatiti da sreća nije bila tako daleko.

Samo ste je tražili u pogrešnom vremenu.