Postoje odnosi u kojima se dvije potpuno različite potrebe mogu sudariti na veoma bolan način. Jedna osoba stalno pokušava razumjeti, pomoći, smiriti situaciju i sačuvati odnos, dok druga očekuje da njene potrebe, osjećanja i želje uvijek budu u centru pažnje. U popularnoj psihologiji takva dinamika često se opisuje kao odnos „empate i narcisa“.

Važno je, međutim, razlikovati svakodnevnu upotrebu riječi „narcis“ od dijagnoze narcističkog poremećaja ličnosti. Nije svaka sebična, manipulativna ili emocionalno nezrela osoba klinički narcis. Ipak, bez obzira na etiketu, odnos u kojem jedna osoba konstantno daje, a druga iskorištava njenu empatiju može postati izrazito toksičan.

EMPATIČNA OSOBA POKUŠAVA RAZUMJETI ČAK I ONO ŠTO JE POVREĐUJE

Empatična osoba često prvo pokušava pronaći razlog za tuđe ponašanje.

Ako je neko hladan, pomisliće da je možda povrijeđen.

Ako je ljut, zapitaće se šta ga muči.

Ako kaže nešto ružno, tražiće objašnjenje zbog kojeg je izgubio kontrolu.

U zdravom odnosu sposobnost da razumijemo drugu osobu predstavlja ogromnu vrijednost. Problem nastaje kada razumijevanje postane razlog zbog kojeg se stalno prelazi preko nepoštovanja.

Tada empatija prestaje biti samo vrlina i postaje mjesto preko kojeg druga osoba može prelaziti granice.

MANIPULATIVNA OSOBA BRZO PREPOZNAJE GDJE SU GRANICE SLABE

Osoba sklona manipulaciji može primijetiti da druga strana teško kaže „ne“, osjeća krivicu kada nekoga razočara i često daje novu priliku.

Tada se granice mogu pomjerati malo-pomalo.

Prvo se opravda jedna ružna riječ.

Zatim jedno poniženje.

Onda ignorisanje.

Pa obećanje koje nije ispunjeno.

Poslije svakog sukoba može doći izvinjenje, nekoliko lijepih dana i obećanje da će od sada sve biti drugačije.

Empatična osoba ponovo povjeruje jer želi vjerovati da se čovjek može promijeniti.

A onda se isti obrazac vrati.

NAJVEĆA NEPRAVDA NASTAJE KADA SAMO JEDNA STRANA STALNO PREISPITUJE SEBE

U toksičnoj dinamici može se dogoditi nešto posebno iscrpljujuće: osoba koja je povrijeđena počinje se pitati da li je upravo ona problem.

„Možda sam pretjerala.“

„Možda sam preosjetljiva.“

„Možda sam trebala drugačije reagovati.“

„Možda zaista previše očekujem.“

Dok jedna strana analizira svaku svoju riječ, druga možda uopšte ne preispituje vlastito ponašanje.

Tu nastaje ogromna emocionalna neravnoteža.

Jedna osoba pokušava popraviti sebe kako bi spasila odnos, iako problem možda nije u tome što je nedovoljno dobra, nego u tome što je odnos postao jednostran.

EMPATIJA BEZ GRANICA MOŽE POSTATI SAMOZANEMARIVANJE

Biti empatičan ne znači podnositi sve.

Ne znači beskonačno opraštati.

Ne znači spašavati osobu koja odbija preuzeti odgovornost za vlastito ponašanje.

Možete razumjeti zbog čega se neko ponaša na određeni način i istovremeno odlučiti da više ne želite biti izloženi tom ponašanju.

Možete nekoga voljeti i reći „dosta“.

Možete oprostiti i otići.

Možete poželjeti nekome da se promijeni, a ipak odlučiti da nećete provesti godine čekajući tu promjenu.

LJUBAV NE BI TREBALA ZAHTIJEVATI DA STALNO DOKAZUJETE SVOJU VRIJEDNOST

Zdrav odnos nije savršen. Ljudi se posvađaju, pogriješe, ponekad kažu nešto zbog čega se kasnije kaju.

Razlika je u tome šta se događa poslije.

U zdravom odnosu postoji sposobnost da se kaže: „Pogriješio sam. Razumijem da sam te povrijedio. Pokušaću to promijeniti.“

Kod hronično toksične dinamike izvinjenje često ne dovodi do stvarne promjene.

Riječi se mijenjaju.

Obećanja se ponavljaju.

Ali obrazac ostaje isti.

Upravo zato je ponašanje kroz vrijeme važnije od najljepšeg izvinjenja izgovorenog poslije svađe.

PREKID TOKSIČNOG KRUGA POČINJE GRANICAMA

Najvažniji trenutak može doći onda kada empatična osoba prestane pitati:

„Kako da ga natjeram da me razumije?“

i počne pitati:

„Zašto ostajem u situaciji u kojoj moje granice nisu važne?“

To nije hladnoća.

To je samopoštovanje.

Granica može značiti da više ne učestvujete u razgovoru u kojem vas neko vrijeđa. Može značiti da prestajete opravdavati ponašanje koje se stalno ponavlja. A ponekad znači i potpuno udaljavanje iz odnosa koji vas konstantno emocionalno iscrpljuje.

NE MORATE PRESTATI BITI DOBRI – MORATE PRESTATI DAVATI DOBROTU ONIMA KOJI JE KORISTE PROTIV VAS

Najveća pobjeda empatične osobe nije da postane hladna.

Nije cilj prestati vjerovati ljudima, prestati voljeti ili izgubiti sposobnost razumijevanja drugih.

Cilj je naučiti kome dati pristup toj dobroti.

Empatija je vrijedna osobina kada ide zajedno sa samopoštovanjem.

Oprost je vrijedan kada ne znači dozvolu za ponavljanje iste povrede.

Ljubav je vrijedna kada ne zahtijeva gubitak vlastitog identiteta.

Zato možda najvažnija lekcija takvog odnosa glasi:

Možete razumjeti nečije rane, ali niste dužni dozvoliti da zbog svojih rana ta osoba neprestano ranjava vas.

Kada empatija dobije granice, prestaje biti slabost koju neko može iskorištavati i postaje ono što je oduvijek trebala biti – snaga koja uključuje razumijevanje drugih, ali nikada više po cijenu zaboravljanja sebe.